Unfinished letter to Jelko

Nezavrseno pismo Jelku Hi Jelko, you know that I am a fan of the old way of conversation and that it is one of the things that deepened our relationship and desire to exchange a few words, to record a thought by hand and in a pocket calculator,, and that what we write is read and understood In the way it is written. Unfortunately, today the way of life has taken away from everyone the most important moment of ourselves. The moment in which we are dedicated to ourselves and thinking about our deeds. Maybe our way of life and work is still too "backward" and "devalued" who today do three jobs without crossing even 1 meter with their own feet but moving from page to page. Yes, today's way of life is something like a book or a writing by Zila Verne that described the future so well. You said in the last letter. Unfortunately, the spring of our lives is already far behind us. If people only knew what joy we experienced in our youthful days without taking care of a thousand useless little things and yet they are so important to us that we must not forget them. Zdravo Jelko,znas da sam ljubitelj starog nacina konverzacije i da je to jedna od stvari koja je produbila nas odnos i zelju da razmenimo po par reci,da zabelezimo misao rukom a be u dzepni kalkulator, ,i da to sto napisemo bude procitano i shvaceno na nacin koji je i pisano.Na zalost danas je nacin zivota svima oduzeo ono najvaznije trenutak sebe.Trenutak u kome smo posveceni sebi i razmisljanju o nasim delima.Mozda je nas nacin zivota i rada ipak suvise " zaostao" i "obezvredjen" od ljudi koji danas urade i po tri posla ne presavsi ni 1metar sopstvenim nogama nego presavsi sa stranice na stranicu.Da,danasnji nacin zivota je nesto poput knjige ili spisa Zila Verna koji je tako dobro opisivao futuru.Ha moj Jelko i godine nas stigose bas onako kako si rekao u poslednjem pismu.Na zalost prolece naseg zivota je vec dosta iza nas.Kada bi ljudi samo znali kajvu radost smo prozivljavali mi u nasim mladosnim danima ne vodeci brigu o hiljadu bespotrenih sitnica a ipak su nam toliko bitne da nesmemo da ih zaboravimo.

Popular posts from this blog