Ne znam ja tebe nikome da ispricam,cak i ne zelim.Ti si nesto samo moje.....delic izgubljene duse......želja znana samo mome srcu.Nesto sto se cuva kao zrno svetosti u nemirima zivota.Ne umem ja tebe nikom da ispricam osim sebi.Ti si moja glasna tisina....ispisan u mome osmehu....neko koga ne umem da ne volim.
H.S
Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...