Virtuala je ovo – kažu… Znam ja to, ali iz svake napisane reči stoji čovek. I nije onda da nema baš nikakve veze sa stvarnosti. Upoznaješ tu isto te neke ljude iza ekrana – družiš se po grupama, inboxu – postanu ipak deo tvog dana. I možda ste udaljeni velikim brojem kilometara, al ipak se dodirujete pisanom reči. I ta pisana reč neće vas dodirnuti fizički, ali će vas dirnuti. Na ovaj il onaj način. Osećati ćete ili radost – jer vas je neko nasmejao, ili bol naneo.. –ili vas je neko razočarao, a i sve ono između te dve krajnosti je stvarnost,kazu ono sto se zivot zove...
H.S
Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...