Podsetnik
Želim samo da te podsetim, da napišem, da imaš šta da pročitaš kada te 'uhvati kriza': onaj ko se ne javlja, sa kim si nekad bio blizak, a sada ste daleko kao da se nikad sreli niste, prepleli, poveravali, smejali se i plakali zajedno... Kada neko takav ode, ne prihvatajući tvoje diskretne i manje diskretne znake i pozive, učini sebi uslugu – pomiluj sebe nežno, skrati mučenje sopstvenog bića i počasti se što pre jednom jedinom istinom: volela si više, osećala jače. Tebi je bilo važnije. Prigrli istinu i kreni dalje, bez besa i samosažaljenja, želje za osvetom i povređivanjem rečima. Ne gubi vreme koje ionako nemaš priliku neiscrpno da trošiš. Pusti da se završi. Neće vaskrsnuti varnica poverenja, topline, nežnosti i iskrenosti zato što duvaš u staru vatru. Nema tu više ništa za tebe.
Najuzaludniji način da potrošiš svoje vreme je da razmišljaš o ljudima koji su te napustili.
Kada razmišljaš o nekome ko je uporno odsutan, smišljajući sva moguća i nemoguća scenarija koja opravdavaju tišinu, dok onaj koji je prisutan čeka odgovor na pitanje koje ti je dva puta postavio i zakuvava kafu koju ćete zajedno popiti, znaš da nisi na dobrom mestu u svom životu. Sedi, popij kafu na miru i u što vedrijem razgovoru, pa ustani i okreni list. Ispuni ga stvarnim događajima, proživljenim sa ljudima koji znaju dovoljno razloga zašto su jedan jedini život koji nema reprizu odlučili da
provedu sa tobom, uz tebe. To je tvoja ekipa. Nekad dosadna, džangrizava, ponekad raspoložena, duhovita, uglavnom ravna linija istih osobina i reakcija. Ali tvoja, stvarna.
Duhove iz boce, koji se pojavljuju pa nestaju, nemilosrdno onemogući da ti kvare dan i tanje živce.
Tačka na priču, čep u bocu, blok na društvenim mrežama.
Ali da ne odblokiraš za pet minuta.
Važi?
H.S
Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...