Koliko se tereta prevalilo preko ovih mojih leđa,ponekad mi se cini da godine ne prikazuju starost moga bola.......Sve prolazi,ali sve ostaje,svi ti udarci zivota urezuju se u dubinu moga bica.Ne nanosi ljubav boli i nisu ljudi nesretni zbog teskih i nemogucih ljubavi.Ljudi nanose bol u ime ljubavi,u ime necega sto mozda ni nema imena.Nije me slomila ljubav,zivot ni teska sudbina vec ljudi koji su razorili moj svet ljubavi,okovali moj zivot tugom,bolom i umesali se u moju sudbinu sa zlim namerama.Ali,ha,ljudi nisu svemocni i ja ovako sada slaba,slomljena mogu pobediti zlo.I ja se u inat svemu mogu probuditi sa osmehom na licu!
H. S
Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...