...setam ulicama velikog grada,gledam u izloge praznog pogleda trazeci nesto....pokusavam da se otrgnem crnim teskim mislima,ali bezuspesno.....secanja naviru...kako je nekada sve bilo lako,lepo i nadasve jednostavno,a mislili smo da nam je jako tesko i da su problemi neresivi...Ha....bleda grimasa koja bi trebala da bude osmeh samo je kriva linija u uglu usana,oci,ah te oci nekada krupne i vesele pune sjaja sada su umorne,pune suza i mutne,sive...bez sjaja i zivota...Koracam lagano ulicama velikog grada pognute glave,uplakanih ociju trazeci u izlogu izgubljenu srecu....Sve je,rekoh vec,bilo tako lako nekada dok smo mislili da je to nesto najteze sto nas moze snaci...kakva zabuna,kakva prevara samog sebe..Avaj,nismo ni slutili koliko smo bili sretni u tom vrtlogu izgubljenog vremena,za nas sada vec davno proslog vremena...Koraci postaju teski kao i misli...kao i izraz nekada lepog lica veselih ociju.Sada te iste oci pune tuge,bez sjaja,zagledane u neku nepostojecu tacku traze nekog ili nesto.Ne znam sta ili koga,znam da traze,lutaju po licima prolaznika,po izlozima radnji i svakom novom zvuku koji dolazi iz obliznjeg kafea....Pocinje kisa,nebo je sivo kao i moj pogled, nekada pun sjaja....krupne kapi kise mesaju se sa suzama i na prvi pigled niko ni ne primecuje da placem ne sada nego....satima,danima,godinama...Tuga je oko mene,igra svoj tuzni ples kao neki dugi teski performans.Slike mi igraju pred ocima,smenjuju se desavanja,godine,sreca i tuga,ali da opet to su samo secanja....Secanja koja izazivaju onu grimasu bola na licu...nekada lepom licu sa velikim ocima,da,ocima koje su vrcale od sjaja i srece... sada sive,mutne i bez sjaja i zivota.Nestao je sjaj nestala je radost...Ostala su secanja koja bole...Secanja koja mame suze,one suze koje krecu tako sto Vas prvo zapece u nosu,oci se pune suzama,secanja naviru....teska,bolna,ali moja,da....moja .secanja ..koja bole i izazivaju onaj teski uzdah koji gusi....secanja da je zivot ipak nekada davno bio lep...Koracam ulicama sivog velikog grada..... H.S

Popular posts from this blog

Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...
Read more
All the niggling doubts began to eat away at her. What Father Peter had said, about how homosexuality is a sin and his fear that if she didn’t get off this path, she would burn forever. Her relationship with God was so important to her. It was something that her relationship with Keti had taken a toll on. She hardly saw her church friends anymore. While the freedom and joy that she felt with her lover was magical, if God hates it, then did that mean that God hated her? This feeling, this questioning doubt, it ate away at her. Keti was not immune to the fact that her girlfriend was feeling conflicted. There were these little looks, these little moments where she felt like Mili wasn’t telling her something. When she would ask, she would get brushed off. Did she not trust her anymore? The feeling of her holding things back and lying to her about something being wrong was infecting their relationship. Nowhere was this more apparent than in the slow dilution of their intimacy....
Read more
Neko je osudjen na zivot u samoci... Slucajno sam pogledala u chet da vidim javljas li se i kakva su pitanja koja pustas pa mi he doslo prvo da vristim od muke onda da se na sav glas smejem,neko ko sebe predstavlja kao osobu iz necijeg sna ne bi smeo sebi da dozvoli ovolike propuste..no vidim da je greska ipak samo moja te cu se ja ipak povuci bez daljeg objasnjavanja jer dosta mi je vec receno sa recima nisam ja takav,ne,Ti si mnogo gori to sam uvidela na zalost a i osetila sto ne bih smela nikako od Tebe koji si uvek dobijao ako nista drugo savet.Dobijao bi i drugo,sreca pa nisi pristao jer budala kao ja na sve je spremna,ali opet HVALA pa me na vreme upozori da ljudi nose maske i da nije svaka ma ska od "krpe"neke su i od lica. Neko je navikao na bol i samocu,neko se navikava,a neko je naucio u zivotu samo da nanosi bol,ok svi smo razliciti.. Svako dobro ... Posle ovih reci u danu kada sam napadnuta sa vise strana a sve od ljudi od kojih nisam ocekivala. ni da me popreko...
Read more