Nekakp mi Blog dodje pomocnik za vtacanje u surovu realnost danasnjice.Beg kome pribegavam dugi niz godina pomogao mi je da ne odem u nepovrat.Nepovrat ljudske hladnoce,izitka prsznih prsznih zivotinjskih iskusrnja u kojima uzivaju samo retki
.Upoznacsi bol sA svih strana
bio me upozoravajuci signal neee
dva poznanika koji mi pokazase da ipak nije ljudsko osdcanje ljubav
Ne imati devu nije ljuddko krajnje pokazivanje ljubavi vec uzitak za koji posle moze da se kaze sve od mene.Ljuddko potpump skriveno zlo izopacemo u sopstvenom uzitku nad tudjim bolom pokazavsi kako bez imalo kajanja moze da se uziva u nanesenom zlu bez imslo kajanja.
Vracajuci film desavanja menjale su slike scena prohujalih vremena .Sekvence bolnih desavanja koje he prezivela bez imalo mogucnosti da pokaze pravo lice dobrote i kaze alo stanite obo noli ovo rszsra moje jadno srce ne nisak kreazor ljudske patnje i ljuddk9g zla jer ssmo ssm nezmo bice koje zrli maksr mslo ljubavi.
Pokazavsi svoje zlo u potpunodti ljufi imaju po 7dece pokazujuci blizim ljufima i rodjacima kako su vezani za bliznje kajva prevara kakav udarac kakva prevara zivota jet pokazase svo ljudsko zlo i laznu sliku moralusta koji pljuji po sopstvenom oblaku cistih osecanja i pokazavsi kolikp bola mogu naneti osobama u blizini bez obzira na vrlivinu ljubavnog dbougla.
Neke isobe ifu toliko daleko ds bezmalo udarac stece ojrecu u nedrevu velicavi zlo nad dobtim bez imalo dobrog uticsja na fobru sluku decje sudbinr.
Postojalo je nešto što ju je te večeri nagonilo da padne u iskušenje. Možda nekoliko godina ćutanja, okretanja glave na ulici, čežnje za samo jednim pitanjem makar ono bilo “kako si?”, nerazjašnjen raskid, prvi pravi poljupci, dodiri, suze. Stari datum ili pesma koja i posle toliko vremena dovodi do euforije… Ili pogled koji je sve vreme govorio više od hiljadu reči. Toliko vremena, još više ponosa, promena. Postojalo je nešto u njemu oduvek. Nešto zbog čega ga je bilo teško odbiti. Nešto što ju je stalno vraćalo njemu. Možda neka izostavljena reč ili zagrljaj. Ili ono “volim te, ali za oboje je najbolje ovako” na kraju… Dane je provodila pored novog momka. U početku je bilo neizdrživo, nije podnosila tuđe ruke i usne na svojima. Noću bi je obuzimale krize koje smo najčešće zajedno proživljavale. U životu svake devojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaki put kada se probudi ili svako veče kad...