Zamisljeno je zurila kroz prozor po kojem su kapi jesenje kise klizile kao neprolivene suze iz njenih ociju.
Toliko pitanja bez odgovora,toliko propalih nadanja i promasaja zbog kojih se gorko kaje.
Sada je vec u 40-toj stajala na raskrsnici svog zivota potpuno slomljena i bez imalo radosti u tuznim crnim ocima koje su uokvirivali tamni pudocnjaci.Nekada lepa i nemirna loknasta kosa sada je bezivotno visila sa umornog lica.
:Moram do frizera"pomislila je pogledavsi se na minut u prozorsko staklo.
Pogled joj je skliznuo na ulicu pustu posle letnjeg pljuska.Mladic i devojka iz susednog bloka brzo su koracali ostavljajuci samo zvuk prolaznosti...sigurnog znaka da sve ima kraj i koji je svima nama svirao
zivotnu sonatu.
-"Kakvo ruzno vece,opet nista nisam uradila ni danas" pomislila je okrenuvdi pogled ka starom satu koji je prekinuo mucnu tisinu koja se uvukla u zidove stana svaku prostoriju
Zar su oko nje pravilo je zavere pokazujuci da je ipak u zadnji momenat natera da se trgne i pokrene udarajuci po njenim iovako vec tananim zivcima.Jos jedan pogled ka ulici jos jedan znak da je svesna prolaznsti i vremena koje neumitno juri u nepivrat.
Umorno je pomerila kosu sa lica bacivsi pigled jos jedmom kroz prozor kao kada je cekala da Ros pretrci ulicu
uspinjuci se po dva stepenika do stana. "Kako sam umorna trebala bih da pripremim stvari za sutta
Prica jednog zavodnika..
Sreo sam je sinoć. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kišobran u ruci. Koračala je tako samouvereno. Tako bezbrižno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj ništa ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih rečenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona pričala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom išao. Nedostaje ta ludica ali ćutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. Žena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reči uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip žene kakvu danas želim. Ista ona koju nekad nisam znao da čuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proći će kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ću za ruku da šetam, lagajući da volim. Da je ona ono o čemu sam sanjao. Moj deč...