Virtuala je ovo – kažu… Znam ja to, ali iz svake napisane reči stoji čovek. I nije onda da nema baš nikakve veze sa stvarnosti. Upoznaješ tu isto te neke ljude iza ekrana – družiš se po grupama, inboxu – postanu ipak deo tvog dana. I možda ste udaljeni velikim brojem kilometara, al ipak se dodirujete pisanom reči. I ta pisana reč neće vas dodirnuti fizički, ali će vas dirnuti. Na ovaj il onaj način. Osećati ćete ili radost – jer vas je neko nasmejao, ili bol naneo.. –ili vas je neko razočarao, a i sve ono između te dve krajnosti je stvarnost,kazu ono sto se zivot zove...
H.S
. .....stojim ociju prikovanih za Tvoje pruzene ruke....ocima me skidas...kako propaze minuti i kako sam Ti bliza drhtaji zelje prolaze kroz telo toliko zeljno dodira....Tvojih ruku,usana,tela...dah koji osecam,tako je vreo da vec toplo ,upaljeno telo potresa jeza strasti koja se kao carobnim stapicem prebacuje na Tvoje...prilazis,glavu zarivas u "Tvoje" tako omiljeno mesto koje vec pulsira cekajuci samo dodir....ruka koja prolazi niz Tvoje telo zaustavlja se na vec krutom naraslom od zelje vec napetom k..... H.S