Podsetnik
Želim samo da te podsetim, da napišem, da imaš šta da pročitaš kada te 'uhvati kriza': onaj ko se ne javlja, sa kim si nekad bio blizak, a sada ste daleko kao da se nikad sreli niste, prepleli, poveravali, smejali se i plakali zajedno... Kada neko takav ode, ne prihvatajući tvoje diskretne i manje diskretne znake i pozive, učini sebi uslugu – pomiluj sebe nežno, skrati mučenje sopstvenog bića i počasti se što pre jednom jedinom istinom: volela si više, osećala jače. Tebi je bilo važnije. Prigrli istinu i kreni dalje, bez besa i samosažaljenja, želje za osvetom i povređivanjem rečima. Ne gubi vreme koje ionako nemaš priliku neiscrpno da trošiš. Pusti da se završi. Neće vaskrsnuti varnica poverenja, topline, nežnosti i iskrenosti zato što duvaš u staru vatru. Nema tu više ništa za tebe.
Najuzaludniji način da potrošiš svoje vreme je da razmišljaš o ljudima koji su te napustili.
Kada razmišljaš o nekome ko je uporno odsutan, smišljajući sva moguća i nemoguća scenarija koja opravdavaju tišinu, dok onaj koji je prisutan čeka odgovor na pitanje koje ti je dva puta postavio i zakuvava kafu koju ćete zajedno popiti, znaš da nisi na dobrom mestu u svom životu. Sedi, popij kafu na miru i u što vedrijem razgovoru, pa ustani i okreni list. Ispuni ga stvarnim događajima, proživljenim sa ljudima koji znaju dovoljno razloga zašto su jedan jedini život koji nema reprizu odlučili da
provedu sa tobom, uz tebe. To je tvoja ekipa. Nekad dosadna, džangrizava, ponekad raspoložena, duhovita, uglavnom ravna linija istih osobina i reakcija. Ali tvoja, stvarna.
Duhove iz boce, koji se pojavljuju pa nestaju, nemilosrdno onemogući da ti kvare dan i tanje živce.
Tačka na priču, čep u bocu, blok na društvenim mrežama.
Ali da ne odblokiraš za pet minuta.
Važi?
H.S
Prica jednog zavodnika..
Sreo sam je sinoć. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kišobran u ruci. Koračala je tako samouvereno. Tako bezbrižno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj ništa ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih rečenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona pričala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom išao. Nedostaje ta ludica ali ćutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. Žena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reči uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip žene kakvu danas želim. Ista ona koju nekad nisam znao da čuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proći će kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ću za ruku da šetam, lagajući da volim. Da je ona ono o čemu sam sanjao. Moj deč...