Sreo sam je sinoฤ. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kiลกobran u ruci. Koraฤala je tako samouvereno. Tako bezbriลพno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj niลกta ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih reฤenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona priฤala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom iลกao. Nedostaje ta ludica ali ฤutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. ลฝena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reฤi uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip ลพene kakvu danas ลพelim. Ista ona koju nekad nisam znao da ฤuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proฤi ฤe kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ฤu za ruku da ลกetam, lagajuฤi da volim. Da je ona ono o ฤemu sam sanjao. Moj deฤ...