Koliko se tereta prevalilo preko ovih mojih leđa,ponekad mi se cini da godine ne prikazuju starost moga bola.......Sve prolazi,ali sve ostaje,svi ti udarci zivota urezuju se u dubinu moga bica.Ne nanosi ljubav boli i nisu ljudi nesretni zbog teskih i nemogucih ljubavi.Ljudi nanose bol u ime ljubavi,u ime necega sto mozda ni nema imena.Nije me slomila ljubav,zivot ni teska sudbina vec ljudi koji su razorili moj svet ljubavi,okovali moj zivot tugom,bolom i umesali se u moju sudbinu sa zlim namerama.Ali,ha,ljudi nisu svemocni i ja ovako sada slaba,slomljena mogu pobediti zlo.I ja se u inat svemu mogu probuditi sa osmehom na licu!
H. S
. .....stojim ociju prikovanih za Tvoje pruzene ruke....ocima me skidas...kako propaze minuti i kako sam Ti bliza drhtaji zelje prolaze kroz telo toliko zeljno dodira....Tvojih ruku,usana,tela...dah koji osecam,tako je vreo da vec toplo ,upaljeno telo potresa jeza strasti koja se kao carobnim stapicem prebacuje na Tvoje...prilazis,glavu zarivas u "Tvoje" tako omiljeno mesto koje vec pulsira cekajuci samo dodir....ruka koja prolazi niz Tvoje telo zaustavlja se na vec krutom naraslom od zelje vec napetom k..... H.S