Koliko se tereta prevalilo preko ovih mojih leđa,ponekad mi se cini da godine ne prikazuju starost moga bola.......Sve prolazi,ali sve ostaje,svi ti udarci zivota urezuju se u dubinu moga bica.Ne nanosi ljubav boli i nisu ljudi nesretni zbog teskih i nemogucih ljubavi.Ljudi nanose bol u ime ljubavi,u ime necega sto mozda ni nema imena.Nije me slomila ljubav,zivot ni teska sudbina vec ljudi koji su razorili moj svet ljubavi,okovali moj zivot tugom,bolom i umesali se u moju sudbinu sa zlim namerama.Ali,ha,ljudi nisu svemocni i ja ovako sada slaba,slomljena mogu pobediti zlo.I ja se u inat svemu mogu probuditi sa osmehom na licu!
H. S
Prica jednog zavodnika..
Sreo sam je sinoć. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kišobran u ruci. Koračala je tako samouvereno. Tako bezbrižno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj ništa ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih rečenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona pričala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom išao. Nedostaje ta ludica ali ćutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. Žena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reči uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip žene kakvu danas želim. Ista ona koju nekad nisam znao da čuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proći će kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ću za ruku da šetam, lagajući da volim. Da je ona ono o čemu sam sanjao. Moj deč...