Ona nikada nije trazila nemoguce...Jednostavno,zelela je da voli i bude voljena...Samo malo paznje...Ruke sirom otvorene u koje bi pobegla onda kada bi joj bilo tesko...Dovoljno cvrst zagrljaj da se oseti sigurnom...Poneku rec utehe da zna da ima nekog...da ce sivi dani proci...Da ce imati sa kim da podeli sve te sitnice koje zivot cine...Bila je tvrdoglava...jako... Cak i previse...Mala svadjalica...U moru njoj slicnih naprosto je strcala...Toliko komplikovana...da ponekad ni samu sebe nije razumela...Ali je imala dusu veliku kao more i ljubavi u njoj dovoljne za citav svet...I znala je da voli...Ponekad sebicno i bezobrazno...ponekad nezno i pitomo...A danas...Danas je ponovo hladna...nepoverljiva i prazna...Bleda senka onoga sto je nekada bila...Danas se ne smeje, niti pati...A to je najgore...Zatvorena u sebe samo cuti...Kaze da je ne boli...A telo joj drhti od proklete hladnoce i ravnodusnosti...Od previse nedostajanja, suvise lazi i praznih obecanja...Danas je nista...A bila je nesto...nekom...negde.
H.S
. .....stojim ociju prikovanih za Tvoje pruzene ruke....ocima me skidas...kako propaze minuti i kako sam Ti bliza drhtaji zelje prolaze kroz telo toliko zeljno dodira....Tvojih ruku,usana,tela...dah koji osecam,tako je vreo da vec toplo ,upaljeno telo potresa jeza strasti koja se kao carobnim stapicem prebacuje na Tvoje...prilazis,glavu zarivas u "Tvoje" tako omiljeno mesto koje vec pulsira cekajuci samo dodir....ruka koja prolazi niz Tvoje telo zaustavlja se na vec krutom naraslom od zelje vec napetom k..... H.S