Niko nije usamljeniji od onog ko izgubi sebe. Uvek pomalo odlomljeno od čoveka; kada veruje i bude prevaren, kada voli i bude ostavljen, kada želi a želja samo u mašti ostane i onda kada čoveku režu krila nade, pa ostane na zemlji, sam od sebe.Nije usamljenost samo u tome, nego u osjećanjima, koja smo negovali pa nestanu, potonu duboko u čoveka.Svako ima svoju usamljenost, o kojoj ne govori, jer da jeste, ne bi u svojoj samoći bio sam.Ima izgubljenosti koje su dobre, ako čovek na kraju pronađe novog sebe.
H.S
Prica jednog zavodnika..
Sreo sam je sinoć. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kišobran u ruci. Koračala je tako samouvereno. Tako bezbrižno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj ništa ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih rečenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona pričala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom išao. Nedostaje ta ludica ali ćutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. Žena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reči uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip žene kakvu danas želim. Ista ona koju nekad nisam znao da čuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proći će kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ću za ruku da šetam, lagajući da volim. Da je ona ono o čemu sam sanjao. Moj deč...