Postojalo je nešto što ju je te večeri nagonilo da padne u iskušenje. Možda nekoliko godina ćutanja, okretanja glave na ulici, čežnje za samo jednim pitanjem makar ono bilo “kako si?”, nerazjašnjen raskid, prvi pravi poljupci, dodiri, suze. Stari datum ili pesma koja i posle toliko vremena dovodi do euforije… Ili pogled koji je sve vreme govorio više od hiljadu reči. Toliko vremena, još više ponosa, promena. Postojalo je nešto u njemu oduvek. Nešto zbog čega ga je bilo teško odbiti. Nešto što ju je stalno vraćalo njemu. Možda neka izostavljena reč ili zagrljaj. Ili ono “volim te, ali za oboje je najbolje ovako” na kraju… Dane je provodila pored novog momka. U početku je bilo neizdrživo, nije podnosila tuđe ruke i usne na svojima. Noću bi je obuzimale krize koje smo najčešće zajedno proživljavale. U životu svake devojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaki put kada se probudi ili svako veče kad...
Popular posts from this blog
ZASTO JE DOBRO BITI DŽENTLMEN U narednih par redova pojasniću zašto je potrebno ponašati se u skladu sa vlastitim i tuđim željama, ne igrati igrice već iskoračiti iz zone komfora, biti iskren i dosledan i pružiti maksimum da bi se taj maksimum uzvratio. Pasivan muškarac pristaje na ono što mu se nudi, bez ikakvog znaka da on to stvarno hoće - kao da mu je svejedno. A to je uvredljivo. Sa druge strane to prikazuje muškarca koji želi da dominira i zato odbija ono što mu žena predlaže i što od njega traži, jer to čini da se oseća nesposobnim da joj samoinicijativni puži sve što treba. Negde između te dve krajnosti nalazi se razumevanje, poštovanje, dopunjavanje, sporazum, kompromis - sve ono što pomaže da se odnos produbi i da funkcioniše. Ona ne želi alfa mužjaka, ali ne želi ni slabića koji ne zna šta hoče i ima pasivan odnos prema njoj i životu. Ona želi Džentlmena. Na njoj je izbor - da li da igra igru još jednog kruga, ili da ti pokaže svoju naklonost, osećanja, želju....
Ne znam kako se zove ovo izmedju nas,ljubav,navika,ludilo ili zelja.Ma i ne vazno je jer popunjavas sve praznine moje duse.Cinis da se osecam posebnom,jedinstvenom,necijom....hm da,samo tvojom.Hvata me ceznja svaki put kada te nema makar i na kratko.Ozivis me svakim zagrljajem,poljupcem,pogledom....znas onim tvojim prodornim koji prodire u dusu.Ceo moj svet se razlije u tvojim zenicama,a otkucaji moga srca ispod majice vriste tiho tvoje ime.Zato pitam dali je ludilo?Mozda......zelja?Sigurno.Ljubav dali je?Bice da jeste.Tajna,vekovna,neponovljiva,bolna ali jedinstvena i samo nasa mili. H.S