....a nocas ako slusa,ako cuje vrisak u noci,
neka cuje bol...u recima koje pisem samo njemu
nasa su jutra secas se duso bila tako vrela i strasna....
dok nervozno setam po sobi slusajuci da li se cuje zvuk motora koji prilazi...cekam da Te vidim kako prilazis gledajuci u prozor na severnoj strani kuce....virim kroz tavanski prozor skrivajuci i zelju i emocije.....da, hm....greska koja me skupo kostala....kostala me Tebe celog...
ljubav je spolja i unutra ...
.......ponekad su nam potrebne reci,pogled nekad i zagrljaj prave osobe da crnilo dana pretvori u svetlost
H S
Postojalo je nešto što ju je te večeri nagonilo da padne u iskušenje. Možda nekoliko godina ćutanja, okretanja glave na ulici, čežnje za samo jednim pitanjem makar ono bilo “kako si?”, nerazjašnjen raskid, prvi pravi poljupci, dodiri, suze. Stari datum ili pesma koja i posle toliko vremena dovodi do euforije… Ili pogled koji je sve vreme govorio više od hiljadu reči. Toliko vremena, još više ponosa, promena. Postojalo je nešto u njemu oduvek. Nešto zbog čega ga je bilo teško odbiti. Nešto što ju je stalno vraćalo njemu. Možda neka izostavljena reč ili zagrljaj. Ili ono “volim te, ali za oboje je najbolje ovako” na kraju… Dane je provodila pored novog momka. U početku je bilo neizdrživo, nije podnosila tuđe ruke i usne na svojima. Noću bi je obuzimale krize koje smo najčešće zajedno proživljavale. U životu svake devojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaki put kada se probudi ili svako veče kad...