I ove noci stojim na prozoru i gledam put neba.U mesec naravno.Pun je mesec,srebrnog sjaja,okruzen zvezdicama koje igraju tajni ples oko njega svake noci neumorno.Jednom davno si mi rekao:"kada me ne bude bilo pogledaj kroz prozor,pogledaj u Mesec,znaces da mislim na tebe!"I stvarno,Ti si otisao ali nije me izdao Mesec.Kada pogledam u Mesec setim se Tebe i pitam sebe iznova :da li se Ti setis mene u pustim nocima kada gledas u Mesec? Da li me se setis ili je to bila jos jedna u nizu lazi koje prodajes svakoj novoj koja dodje?I ove noci stojim na prozorui gledam put neba.U mesec naravno ,dok Ti prljas nekoj drugoj mastu,postelju,telo i poklanjas joj moj Mesec.
H.S.
Kako poceti iznova,skroz udpicetka,bukvalno od nule pitanje je koje ppasi i najmocnije ljude na svetu. Ne radi se samo o kupovini pustih stvari kako mnogi misle,sto me je prenerazilo u jednoj anketi vec se radi o samoci,o onom teskom osecsju bepripradanja tuge,bola,setnih dati i secanja koja nas zapljuskuju svakog casa. Zeleci da presecemo agoniju u kojoj smo svi proveli jedan zivotni period malo ko od nas razmislja sta ce biti kada budem imao,la tu tisinu i slobodu,da li ce mi trebati ili cu plakati za ovim danima. Naravno da ova misao nikome od nas ne dolazi u ovom obliku pa makar tako i bila postavljena, mi cemo je okrenuti da zvuci kao pitsnje u zelji da brzo odg.sa recima:" da to zelim,"tisinu i spokoj.???Da li.... Ne sigurno jer niko od nas u stvari ni ne zna.mnogo o toj tisini i u tom spokoju insce ga ne bi ni trazili. Sati i sati tisine,praznih pogkeda,zvukova proslidti koji cvile tuzne pesme su pted.Vama... i? gde ste? u koju rupu ste se sskrili hrabri prijstelji,? ...