and people leave ... you leave .... they don't turn to your screams, tears, sobs ....
.... you are left alone ... in the Utopia of your helplessness ...
look at the clown nights ...
.... until yesterday your fans and today people with ridicule on their faces ...
look good in the eyes of evil ...
look at your heart black and only in the night when you wandered aimlessly alone with a tear in your eye ..
look well at your utopia where you were left behind by the love of evil and black ...
the masks have fallen ... evil has been revealed ... alas, no one hears your sobs as you walk alone in the black night ....
.... show your teeth .... and red eyes from tears .... show the evil they did to you .... the pain they inflicted on you .... show, show your bloody soul .... wounded by a whip destiny ..... you are in utopia you walk with tears on your face ...
h.s
iljudiodlaze...ostavljajute...ne okrecu se za tvojim vriskom,suzom,jecajem....
....ostajes sam...u Utopiji svoje nemoci...
pogledaj klovnove noci...
....do juce tvojih obozavaoca a danas ljudi sa podsmehom na licu...
pogledaj dobro u oci zla...
pogledaj svoje srce crno i samo u noci kada si ti lutao besciljno sam sa suzom u oku..
pogledaj dobro utopiju tvoju gde si ostao ostavljen od ljubavi zle i crne...
maske su pale...zlo se otkrilo...avaj niko jecaj tvoj ne cuje dok koracas sam u crnoj noci....
....pokazi zube....i crvene oci od suza....pokazi zlo koje su ti ucinili....bol koji su ti naneli ....pokazi,pokazi tvoju krvavu dusu....ranjenu bicem sudbine.....ti sam u utopiji koracas ti sa suzama na licu...
H.S
Postojalo je nešto što ju je te večeri nagonilo da padne u iskušenje. Možda nekoliko godina ćutanja, okretanja glave na ulici, čežnje za samo jednim pitanjem makar ono bilo “kako si?”, nerazjašnjen raskid, prvi pravi poljupci, dodiri, suze. Stari datum ili pesma koja i posle toliko vremena dovodi do euforije… Ili pogled koji je sve vreme govorio više od hiljadu reči. Toliko vremena, još više ponosa, promena. Postojalo je nešto u njemu oduvek. Nešto zbog čega ga je bilo teško odbiti. Nešto što ju je stalno vraćalo njemu. Možda neka izostavljena reč ili zagrljaj. Ili ono “volim te, ali za oboje je najbolje ovako” na kraju… Dane je provodila pored novog momka. U početku je bilo neizdrživo, nije podnosila tuđe ruke i usne na svojima. Noću bi je obuzimale krize koje smo najčešće zajedno proživljavale. U životu svake devojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaki put kada se probudi ili svako veče kad...