Ne znam kako se zove ovo izmedju nas,ljubav,navika,ludilo ili zelja.Ma i ne vazno je jer popunjavas sve praznine moje duse.Cinis da se osecam posebnom,jedinstvenom,necijom....hm da,samo tvojom.Hvata me ceznja svaki put kada te nema makar i na kratko.Ozivis me svakim zagrljajem,poljupcem,pogledom....znas onim tvojim prodornim koji prodire u dusu.Ceo moj svet se razlije u tvojim zenicama,a otkucaji moga srca ispod majice vriste tiho tvoje ime.Zato pitam dali je ludilo?Mozda......zelja?Sigurno.Ljubav dali je?Bice da jeste.Tajna,vekovna,neponovljiva,bolna ali jedinstvena i samo nasa mili.
H.S
Prica jednog zavodnika..
Sreo sam je sinoć. Kaput ispod kolena, ravna kosa i kišobran u ruci. Koračala je tako samouvereno. Tako bezbrižno, kao da je poslednja osoba na svetu. Godine joj ništa ne mogu. Vreme prolazi, ona ista ostaje. Uhvatio sam joj osmeh dok je sa prodavacem novinama razmenjivala par neobaveznih rečenica. Grupu "mangupa" koji su se okretali za njom kada je kraj gradske fontane prolazila. Smeh kada je sa nekim preko telefona pričala. Pratio sam je, moram priznati. Kao detektiv na tajnom zadatku za njom išao. Nedostaje ta ludica ali ćutim. Ne smem da priznam ni svetu ni sebi. Ostala je uvek sebi dosledna. Žena koja je uvek imala svoje ja. Iza svojih reči uvek stajala, svoje stavove zbog drugih nikada menjala nije. Prototip žene kakvu danas želim. Ista ona koju nekad nisam znao da čuvam. Nisam hteo. Bilo me je briga. Mislio sam, mladost, ludost, proći će kao i sve ostalo. Nedelju, dve dana i neku novu ću za ruku da šetam, lagajući da volim. Da je ona ono o čemu sam sanjao. Moj deč...