Prepun izlog kolaca i torti u poslasticarnici nam nudi "bezbroj" opcija.Vecina nas bi stajala i gledala pokusavajuci da se odluci za jedan,eventualno dva parceta.Retki(22%) bi narucili jedno parce otisli za sto i bez razmisljanja pojeli i otisli napolje svojim poslom.Skoro 73% ispitanika bi ratmisljalo o ponudjenim opcijama dok 5% uopste ne bi ni zastalo kod izloga poslasticarnice.Koliko zapravo opcija je optimalni broj opptimalnih opcija.Nemati mogucnost izbora u bilo kojoj zivotnoj situaciji svakako moze biti jako stresno,frustirajuce,opasno,pogubno itd..Ali sta cini preveliki broj opcija..Ostavlja nas nesretnim,rastrzanim i frustriranim,nezadovoljnim i u velikom razmisljanju verovali ili ne.U situaciji kada imamo previse izbora,sansa da budemo nesretni svojim izborom su jako velike. Jer sta god mi odabrali uvek postoji sansa da budemo nezadovoljni svojim trenutnim izborom,razmisljajuci da smo mogli izabrati mozda bolje,mozda drugacije,nesto sto bi nam se vise svidelo ili nesto sto bi nas vise usrecilo u datom trenutku.Kada jednu istu stvar stavimo u kontekst par drugih stvar i,lako cemo ustanoviti sta nam se najvise dopada,ali ako tu istu stvar stavimo u kontekst 150 drugih stvari i ona gubi svoju lepotu jer smatramo da smo mogli izabrati nesto bolje samo da smo imali malo vise vremena ili ,novca,ili mogucnosti....Neko ce mozda reci da nema tih problema i istina je zaista .Nemamo svi problema sa odabirom kolaca u poslasticarnici ali imamo svi sa odabirom necega sto je u kontekstu beskrajnbog brojma drugih opcija.Zato razmislite...
H.S
Postojalo je nešto što ju je te večeri nagonilo da padne u iskušenje. Možda nekoliko godina ćutanja, okretanja glave na ulici, čežnje za samo jednim pitanjem makar ono bilo “kako si?”, nerazjašnjen raskid, prvi pravi poljupci, dodiri, suze. Stari datum ili pesma koja i posle toliko vremena dovodi do euforije… Ili pogled koji je sve vreme govorio više od hiljadu reči. Toliko vremena, još više ponosa, promena. Postojalo je nešto u njemu oduvek. Nešto zbog čega ga je bilo teško odbiti. Nešto što ju je stalno vraćalo njemu. Možda neka izostavljena reč ili zagrljaj. Ili ono “volim te, ali za oboje je najbolje ovako” na kraju… Dane je provodila pored novog momka. U početku je bilo neizdrživo, nije podnosila tuđe ruke i usne na svojima. Noću bi je obuzimale krize koje smo najčešće zajedno proživljavale. U životu svake devojke, valjda, postoji neko na koga misli, a ne bi trebalo, čuva svoja osećanja kao veliku tajnu i sama se nosi sa njima svaki put kada se probudi ili svako veče kad...